Kad zađe Sunce
1
Kad zađe Sunce, padne noć
I Mjesec nebom vine se,
Zablista svemir zvijezdama
U znak da Gospod caruje!
Daleki oni svjetovi,
Nebeski divni cvjetovi,
Svjedoče slavom sjaja svog
Da Tvorac svijeta naš je Bog!
2
Ljepote neba zvjezdanog
U našem srcu budi glas:
“Naš Tvorac Bog je svemoćni
I sebi slične stvori nas!”
I tako nebo svaku noć
Gospodnju divnu hvali moć,
I slavom svojom javlja nam
Da Tvorac sveta Bog je sam!
3
Uz govor zvijezda i naš glas
Veliča, Bože, Tvoju moć,
I naša duša slavi Te,
Za svaki dan i svaku noć!
Za dare Tvoje milosti
Zahvalnost našu primi Ti!
Jer više no što molimo,
Iz Tvoje ruke primamo!
